Vijesti iz Župe
Uskrsna čestitka i poruka don Bernarda Pleše
Poštovani župljani župe sv. Ilara,
U molitvi kod blagoslova ognja i uskrsne svijeće molimo: „U ovoj presvetoj noći Gospodin naš Isus Krist prešao je iz smrti u život. Crkva poziva svu svoju djecu širom svijeta da se okupe na bdjenje i molitvu.“
Ovaj puta taj poziv vrijedi na načina da „ostanemodoma“ u bdjenju i molitvi. Vjerujem kako smo svi, bez iznimke zbunjeni i u nevjerici pratimo što se to sve zbiva oko nas. Tako smo i pod tim motom „ostanimodoma“ proslavili i ovaj Veliki tjedan, a napose Sveto trodnevlje – i to u virtualnom svijetu. Je li stvaran ili nije, ne znam, no, onaj drugi, duhovnisvijet, stvarniji je od nas samih. U tom duhovnom svijetu, bili smo i ostajemo do daljnjega zajedno sjedinjeni i povezani u molitvi. Sve nas povezuje Uskrsli Gospodin u svojoj svećeničkoj molitvi:„Da svi budu jedno kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao.“(Iv 17,21)
Naša posljednja zajednička misa u župnoj crkvi bila je na svetkovinu sv. Josipa. Znakovito. Otada smo poslani svatko u svoj dom, a ni sami ne znamo zašto. Josipu također nikada ništa nije bilo jasno. Ne boj se uzeti Mariju za ženu, … Idi u Egipat, .. Josip i Marija sve te svoje nedoumice i dvojbe pobožno su prebirali u svojim srcima. I Abraham je povjerovao na „neviđeno“: “Idi iz Ura Kaldejskog … u nepoznato…. Ništa nisu pitali. Uračunalo se to i takvo povjerenje i vjerovanje svima u pravednost.
Od nedjelje Cvjetnice pa do Velike Subote razmišljali smo, razmatrali i na duhovan način sudjelovali kroz Pashalno otajstvo o najvećim tajnama naše vjere – o ustanovljenju Euharistije, svećeničkog reda, o Isusovoj muci i smrti na križu, pa sve do Uskrsnuća.
Papa Benedikt XVI. u svojoj knjizi: „Hod prema Uskrsu“ podsjeća nas kako je Židovska Pasha bila i jest obiteljski blagdan. Nije se slavila u Hramu, nego u kući. U tom kontekstu kuća se pojavljuje kao mjesto spasenja, utočište u tamnoj noći prolaska anđela Gospodnjeg. S druge strane, egipatska noć je slika snaga smrti, razaranja i kaosa koje se uvijek iznova pojavljuje iz dubine svijeta i čovjeka te prijete razaranjem “dobrog“ stvorenja i pretvaranjem svijeta u pustinju, u nešto nenastanjivo. U takvoj situaciji kuća i obitelj pružaju zaklon. Kuća i obitelj oklop su koji štiti život, mjesto u kojem su sigurnost i mir; mir kao plod zajedničkog života koji omogućuje i čuva stvorenje. Obitelj, koja je na vjetrometini čuva Crkva kao novi Jeruzalem. To je živa kuća koja udaljava snage zla te je mjesto mira. Crkva je novi grad kao Isusova obitelj, a njena vjera brana i zidina protiv prijeteće snage kaosa koje žele razoriti svijet.
Znakovito je kako smo i mi u ovim trenucima, po Providnosti Božjoj svaki u svojim kućama, domovima. Sa svojim obiteljima i ukućanima. I ne samo mi, nego cijeli svijet.
Prilika je to i poziv da se kako na osobnoj razini, tako i kao narod, te narodi Europe, naglašava papa Benedikt XVI., vratimo našim duhovnim temeljima, ako se ne želimo izgubiti u samouništenju.
Pokušajmo ova, nama čudna i tajnovita vremena, prepoznati kao znakovita, milosna vremena. Vremena za prepoznavanje i ponovno otkrivanja puno toga što nam je ostalo zamagljeno.
Danas sam na nekom portalu pročitao kako se nakon 30 godina ponovno vidi vrh Himalaje. Korona je pročistila nebo. Svi su oduševljeni, a napose oni koji ga nikada nisu ni vidjeli. Iskoristimo ove trenutke i uočimo te čiste i bistre vrhove neprolaznih vrijednosti u ozračju Uskrsnuća Gospodinovoga.
I na kraju, mogli bi možda i ovih blagdanskih dana biti pod dojmom kako nam je ovogodišnje uskršnje čestitanje „okrunjeno koronom“ u svom motu „Ostanidoma“, pa umjesto „Sretan Uskrs“, zaželjeti jedno drugome „Ostanidoma“. Ne, naš usklik je „Aleluja“! „Feliks Aleluja“ koji nas kroz uskrsno jutro poziva na radost. To je zalog našeg mira u ovom nemirnom svijetu, naše sigurnosti u dvojbama i strahovima.
Neka vam je sretan i blagoslovljen Uskrs.
don Bernardo, vaš župnik,