SVETKOVINA BOGOJAVLJENJA

Evanđelje koje svake godine slušamo za blagdan Triju kraljeva o mudracima koji su krenuli potražiti Dijete, i naša je vlastita priča. Svatko od nas je svoju povijest započeo na istoku svoga života i na putu prema zapadu svoje ovozemne smrti. Svi smo poslani na put, no pitanje je nalazimo li dobar smjer, sigurnu orijentaciju.

O zvjezdoznancima s istoka kaže se da su vidjeli kako izlazi zvijezda. I sami želimo vidjeti i znati kako i kuda ide naš život, naša budućnost, i ništa ne bismo htjeli prepustiti slučaju. U tome smo slični onodobnim zvjezdoznancima. Zvijezda im je bila znak za pokret – možda priprosta vjera, koja se znanstveno ne može održati, ali svejedno. Ono važno bilo je da su krenuli na put, da su se pokrenuli, da je taj put stalno traganje, otkrivanje i odbacivanje, novo naslućivanje, kritičko preispitivanje. Ne dopustiti da nam drugi nameću neka svoja herodovska razmišljanja, već samostalno doći do pastirskih jednostavnih spoznaja, ali ona spasenjska, bogojavljenska.
    Tragali su ti zvjezdoznanci kod pismoznanaca i u knjigama, kod političara i kraljeva. Opasnosti da izgube put i zalutaju vrebale su na svakom kantunu. Išli su otvorenih očiju svojim putem, ali prije svega otvorena srca. Srcem su mogli nešto prepoznati u nebrojnom mnoštvu nebeskih svjetala. Srcem su putovali ne samo kroz svoje snove i vizije, nego i kroz svijet svakodnevnice. U tome svome traganju za tragovima susretali su ljude. Ljude koji su ih htjeli odgovoriti od njihova puta, te ih navesti na svoj krivi put, kao na primjer Herod. Ali susreli su i one koji su im Boga približili, kao na primjer Marija i Josip. Danas na „Bogojavljenja“, pozvani smo potražiti svoju vlastitu zvijezdu, ne herodovski - horoskopski znak koji nam drugi žele zadati, ne jarko osvjetlane ulice i izloge moralne rasprodaje, ne ideološka bespuća, već svoju zvijezdu koja će nam jasno svijetliti kako bismo našli put od istoka do zapada, te  otuda opet do novog jutra.
    Pripovijest o zvjezdoznancima povezana je s dvostrukim pokretom. Kao zvjezdoznanci kreću na put, da bi u susretu s Djetetom postali Kraljevima. Kao kraljevi kreću na put, da bi to iskustvo vratili u svoje životno okruženje. „Sveta tri kralja“ ubrzo su shvaćena kao predstavnici cijeloga čovječanstva. Oni predstavljaju kontinente i generacije. Svi, bez iznimke, svi moraju u susretu s Djetetom moći iskusiti ono egzistencijalno što mijenja njihov život. Bogojavljenje je, polazeći od izvornog smisla te riječi „najkatoličkiji“ blagdan. Riječ je o spasenju za čitav svijet. Riječ je o prevladavanju udaljenosti između neba i zemlje, između dijelova zemlje i religija, između tolikih naraštaja. Taj Bog, koji se danas objavio svijetu, želi da svi iskuse spasenje. U današnjem evanđelju o zvjezdoznancima pokazano nam je kako to može ići: Onaj tko zlato, tamjan i smirnu, poštovanje, čežnju i svoja gorka životna iskustva daruje Bogu i sam će otići obdaren kući, i s tim novim iskustvom i sam će postati blagoslovom za druge. Radostan i svijetao događaj, premda je još mnogo toga tamno i mračno. Ali svijetlom vjere onih u i oko Djeteta – betlehemske štalice dobivamo jasnu spoznaju i prepoznajemo vlastitu zvijezdu koja nas vodi od našeg istoka prema zapadu. Prema sigurnoj luci betlehemskog zajedništva.

    Poslovni čovjek, uvijek u žurbi i dogovorima, vičući pozove taksi, uđe u nj i vrlo nestrpljivo poviče: „Vozite najbrže što možete!“  Taksi toga časa pojuri punom brzinom. Malo nakon toga poslovni se čovjek prene. Okrene se prema vozaču i upita: „jesam li vam, rekao kamo da vozite?“ „Ne, rekli ste samo da vozim što brže mogu.“ Odgovori mirno vozač taksija. – Može se živjeti i „bez cilja“

Back to Top